Ljudi ne trebaju superjunake, nego lidere koji su dovoljno čvrsti kad treba i dovoljno otvoreni da priznaju kad ne znaju
Kad sam prvi put sjela za upravljačko mjesto u vlastitoj tvrtki, nitko me nije pitao osjećam li se spremno. Nije bilo mape, ni točne upute. Bilo je samo povjerenje koje sam naslijedila i odgovornost koju sam prihvatila. U hodu sam učila da vođenje nije dominacija, već prostor između vizije i svakodnevnih odluka, između onoga što želimo postići i onoga što stvarno živimo. Lider ne postaješ onog trenutka kad ti to piše na vizitki, nego kad shvatiš da tvoj način prisutnosti oblikuje sve oko tebe. Taj poziv iznutra ne prestaje – s vremenom postaje tiho vodstvo koje te nosi i kad nema pljeska ni potvrde izvana.
Moji počeci nisu bili glatki. Kada sam preuzela posao, još uvijek vrlo mlada i kao žena u pretežno muškoj industriji, često me se doživljavalo kao privremenu pojavu. Dogodilo mi se ne jednom, nego više puta, da me na sastanku ostave pred vratima – jer su mislili da sam tajnica koja čeka šefa. Te su situacije bile neočekivane, ali su igrale važnu ulogu u formiranju mog liderskog karaktera. Umjesto da me obeshrabre, postale su gorivo za rast. Naučila sam ne dokazivati se svakome, već graditi vrijednost kroz konzistentnost, rezultate i odnose.
Povjerenje se ne kupuje. Stvara se prisutnošću, integritetom i dosljednošću. Kroz godine, shvatila sam da moji ljudi ne trebaju superjunakinju, nego lidericu koja je dovoljno čvrsta kad treba i dovoljno otvorena da prizna kad ne zna. Voditi znači znati slušati, biti primjer i raditi na sebi. Danas se trudim razvijati organizaciju koja je agilna i učeća – koja nije vezana uz jednog čovjeka, nego uz kulturu stalnog rasta i prilagodbe.
Strast bez discipline samo je ideja, a disciplina je most koji povezuje ciljeve i postignuća – to često ponavljam i sebi i drugima. U Tahografu je upravo disciplina bila ono što nas je držalo usmjerenima kroz promjene, krize i svakodnevne izazove. Vjerujem u snagu upornosti, dosljednosti i sustavnog rada kao temelje svakog održivog poslovnog uspjeha.
Pandemija, inflacija, lokalne i globalne promjene, nedostatak radne snage – svaka kriza i izazov naučili su nas nečemu. Naučili su nam da ne možemo upravljati svime što se događa oko nas, ali uvijek možemo birati kako ćemo na to odgovoriti – smireno, usmjereno i s vjerom u svoje vrijednosti. Mi smo u Tahografu birali fleksibilnost, dijalog i brzo prilagođavanje. Krize nisu izgovor, već test karaktera organizacije.
Ne vjerujem u kopiranje postojećih obrazaca liderstva. Svaka osoba ima pravo oblikovati svoj stil vođenja prema vlastitim vrijednostima, iskustvu i senzibilitetu. Vjerujem u snagu autentičnosti, u empatiji, inkluzivnosti i u sposobnosti da se čuje šapat u buci. Liderstvo svoju snagu crpi upravo iz tih nijansi – iz osluškivanja, otvorenosti i sposobnosti da u buci prepoznamo ono bitno. Često sam u karijeri morala dokazivati da kompetencija ne poznaje spol. Danas, kad mentoriram mlade poduzetnice, podsjećam ih da se autoritet ne nosi u torbici, nego u načinu na koji se odnosiš prema ljudima i izazovima.
Uspjeh nije samo brojka. Uspjeh je kad znaš da tvoji ljudi rastu uz tebe. Kad znaš da svojim primjerom ohrabruješ druge da pokušaju. Kad možeš gledati iza sebe i reći: put možda nije uvijek bio jasan, ali vrijednosti koje su me vodile bile su nepokolebljive.
Biti lider ne znači uvijek znati, ali znači uvijek učiti i mijenjati se, imati hrabrost ne stati kad postane teško. Jer, kad ti ne piše tko si – ostaje ono što jesi. A liderstvo – ono se nosi iznutra.
Autor: Dorotea Effenberger
(Izvor: Poslovni dnevnik)