CITHA Position paper 10/2026
Stajalište CITHA-e o pozivu Europske komisije na dostavu dokaza: „Kritični proizvodi – diversifikacija lanaca opskrbe (DiversifyEU)
Opća ocjena
CITHA podupire cilj Europske komisije da ojača otpornost lanaca opskrbe i smanji kritične gospodarske ovisnosti. Rastuće geopolitičke napetosti i sve češća upotreba gospodarskih ovisnosti kao instrumenata političkog pritiska čine diversifikaciju ključnim dijelom europske strategije gospodarske sigurnosti.
CITHA, međutim, snažno upozorava na opasnosti primjene carina i drugih trgovinskih ograničenja radi nametanja diversifikacije. Poskupljenje postojećeg uvoza ne stvara automatski alternativne dobavljače. Ono može povećati troškove, oslabiti europsku konkurentnost i stvoriti nove ranjivosti.
Namjera Komisije da prijeđe s omogućavanja diversifikacije na njezino aktivno poticanje predstavlja potencijalno značajan pomak prema državnom uplitanju u odluke poduzeća o nabavi. Iako ciljane mjere mogu biti opravdane kada postoje stvarni sigurnosni rizici, gospodarska sigurnost ne smije postati opravdanje za širi protekcionizam ili državno usmjeravanje trgovine.
Europa treba diversificirati opskrbu otvaranjem tržišta, razvojem novih dobavljača i jačanjem međunarodnih partnerstava, a ne ograničavanjem postojećih trgovinskih odnosa.
Diversifikacija mora ostati poslovna odluka
Poduzeća imaju snažan poslovni interes za izgradnju otpornih lanaca opskrbe. Pri donošenju odluka o nabavi uzimaju u obzir troškove, kvalitetu, dostupnost, geopolitičke rizike i pouzdanost dobavljača. Usklađivanje tih složenih zahtjeva zahtijeva detaljno poznavanje tržišta, kojim prvenstveno raspolažu poduzeća.
Posebno važnu ulogu imaju poduzeća koja se bave veleprodajom i vanjskom trgovinom. Ona prepoznaju nova tržišta nabave, razvijaju međunarodne mreže dobavljača i omogućuju malim i srednjim poduzećima pristup alternativnim izvorima opskrbe. Njihove aktivnosti već izravno pridonose otpornosti europskih lanaca opskrbe.
Državna politika treba podupirati te napore olakšavanjem pristupa novim dobavljačima i smanjivanjem prepreka ulasku na tržište, umjesto da propisuje odluke o nabavi. Programi poticanja uvoza mogu tome znatno pridonijeti pronalaženjem potencijalnih dobavljača, poboljšanjem njihove spremnosti za nastup na tržištu i povezivanjem s europskim uvoznicima.
Ključno je naglasiti da nije svaka gospodarska ovisnost sigurnosni rizik. Međunarodna specijalizacija stvara uzajamne ovisnosti koje su često gospodarski korisne. Stoga se pri intervencijama mora razlikovati uobičajena poslovna međuovisnost od doista kritičnih ovisnosti za koje su održive alternative ograničene. Sama koncentracija uvoza nije dovoljno opravdanje za intervenciju.
Carine mogu ugroziti europsku konkurentnost
CITHA je posebno zabrinuta zbog toga što Komisija razmatra uvođenje dodatnih uvoznih carina na temelju članka 31. UFEU-a kao dijela novog instrumenta za diversifikaciju.
Carine povećavaju troškove postojeće opskrbe, a pritom ne stvaraju nužno alternativne proizvodne kapacitete. Razvoj održivih alternativa za kritične sirovine i specijalizirane intermedijarne proizvode može potrajati godinama.
Takve bi mjere mogle imati nekoliko negativnih učinaka:
· Viši troškovi sirovina i komponenti: skuplje sirovine i komponente povećale bi troškove duž europskih lanaca vrijednosti.
· Smanjena izvozna konkurentnost: viši proizvodni troškovi oslabili bi europska poduzeća na globalnim tržištima.
· Nerazmjeran pritisak na mala i srednja poduzeća: uvoznici i trgovačka poduzeća često posluju s niskim maržama i imaju ograničene mogućnosti podmirivanja dodatnih troškova iz vlastitih sredstava.
· Trgovinske protumjere: nova ograničenja mogla bi izazvati protumjere protiv europskog izvoza.
· Novi rizici koncentracije: preusmjeravanje uvoza prema ograničenom broju alternativnih dobavljača moglo bi samo zamijeniti jednu ovisnost drugom.
CITHA se stoga protivi primjeni carina kao općeg instrumenta za usmjeravanje poduzeća prema politički poželjnim dobavljačima. Ograničavanje pristupa globalnim tržištima nabave u ime otpornosti lanaca opskrbe može dovesti do upravo suprotnog rezultata.
Iskustvo nedavne trgovinske politike SAD-a također pokazuje gospodarske rizike protekcionizma. Europa ne bi trebala odgovoriti usvajanjem vlastitog modela državno usmjeravane trgovine.
Koristiti postojeće instrumente trgovinske politike
EU već raspolaže sveobuhvatnim okvirom za suzbijanje nepoštenog tržišnog natjecanja, subvencija koje narušavaju tržišno natjecanje i gospodarske prisile, uključujući antidampinške i antisubvencijske mjere, kompenzacijske pristojbe i Instrument za borbu protiv prisile.
Prije uvođenja dodatnih ovlasti Komisija bi trebala jasno obrazložiti koje konkretne regulatorne praznine još postoje i zašto se one ne mogu otkloniti postojećim instrumentima.
Subvencionirani višak kapaciteta, zaobilaženje trgovinskih pravila i stvarna gospodarska prisila ne smiju se poistovjećivati s uobičajenom koncentracijom uvoza. Niske cijene, veliki proizvodni kapaciteti ili visoki tržišni udjeli sami po sebi ne dokazuju nepošteno tržišno natjecanje niti opravdavaju trgovinska ograničenja. Ni nedostatnu konkurentnost europskih proizvođača ne treba automatski smatrati dokazom nepoštenih trgovinskih praksi.
Svaka nova intervencija mora se temeljiti na jasno dokazanim sigurnosnim rizicima, biti strogo razmjerna i vremenski ograničena te biti u skladu s pravilima WTO-a i međunarodnim obvezama. Nužni su zaštitni mehanizmi protiv protekcionističke zlouporabe.
Dati prednost otvaranju tržišta i poticanju uvoza
Najučinkovitiji način diversifikacije europskih lanaca opskrbe jest stvaranje dodatnih mogućnosti nabave, a ne ograničavanje postojećih. CITHA preporučuje tri prioriteta.
Proširiti trgovinska partnerstva i smanjiti prepreke
EU bi trebao ubrzati sklapanje i provedbu sporazuma o slobodnoj trgovini, smanjiti necarinske prepreke, pojednostavniti pravila o podrijetlu i poboljšati carinske postupke. Diversifikacija zahtijeva pristup širokom krugu gospodarski održivih dobavljača. EU bi stoga trebao izbjegavati ograničavanje trgovinskih partnerstava na usko definiranu skupinu politički poželjnih zemalja.
Ojačati postojeće programe poticanja uvoza
Umjesto uspostavljanja novih europskih struktura financiranja, Komisija bi trebala dati prednost jačanju i povezivanju postojećih programa poticanja uvoza u državama članicama. Uspješni primjeri uključuju:
· Import Promotion Desk (IPD), Njemačka: podupire europske uvoznike u pronalaženju dobavljača te pomaže poduzećima u odabranim gospodarstvima u razvoju i gospodarstvima u usponu da pristupe europskim tržištima.
· Open Trade Gate Sweden: pomaže poduzećima iz zemalja s niskim i srednjim dohotkom da prevladaju praktične prepreke pristupu švedskom tržištu.
· Centre for the Promotion of Imports from Developing Countries (CBI), Nizozemska: jača izvozne sposobnosti malih i srednjih poduzeća u zemljama u razvoju i olakšava uspostavu održivih trgovinskih odnosa s europskim kupcima.
Ti programi pružaju praktična stručna znanja, razvijene mreže i izravan pristup poduzećima. Oni rješavaju ključnu prepreku diversifikaciji: ograničenu dostupnost kvalificiranih alternativnih dobavljača.
EU bi trebao osigurati dodatna sredstva za proširenje njihova geografskog i sektorskog obuhvata, jačanje suradnje među programima te povećanje dostupnosti njihovih usluga europskim uvoznicima. Ulaganje u provjerene strukture za poticanje uvoza stvorilo bi dodatne mogućnosti nabave bez narušavanja postojećih trgovinskih tokova.
Potpora se treba temeljiti na stvarnim potrebama europskih poduzeća za nabavom i proizvodnim mogućnostima partnerskih zemalja. Potencijalni doprinos tih programa u opskrbi visoko specijaliziranim proizvodima ili proizvodima ključnima za sigurnost treba realno procijeniti.
Povezati poticanje trgovine, ulaganja i razvojnu suradnju
Diversifikacija često ovisi o razvoju dodatnih proizvodnih kapaciteta u partnerskim zemljama. Nedostatna infrastruktura, neodgovarajući sustavi certificiranja i poteškoće u ispunjavanju europskih zahtjeva u pogledu kvalitete mogu spriječiti ulazak na tržište dobavljača koji inače imaju dobar potencijal.
Bolja koordinacija poticanja trgovine, potpore ulaganjima i razvojne suradnje može pridonijeti uklanjanju tih prepreka. Postojeći programi poticanja uvoza pružaju praktičnu poveznicu između europskih potreba za nabavom i razvoja dobavljača u partnerskim zemljama. Jačanje tih struktura poduprlo bi i europsku gospodarsku otpornost i održivi gospodarski razvoj u inozemstvu.
Osigurati poticaje bez stvaranja nove birokracije
CITHA pozdravlja to što Komisija razmatra financijske i nefinancijske poticaje za potporu diversifikaciji.
Takve mjere trebaju uklanjati stvarne tržišne prepreke, uključujući visoke početne troškove nabave, investicijske rizike te nedostatne proizvodne kapacitete i kapacitete za certificiranje. Korisni pristupi uključuju pronalaženje dobavljača i provjeru njihove osposobljenosti, investicijska jamstva, ciljano financiranje infrastrukture i potporu usklađivanju s europskim standardima. Dobrovoljna suradnja među poduzećima, uključujući objedinjavanje potražnje, također može pomoći u razvoju alternativnih struktura opskrbe. Potpora mora biti neutralna u pogledu tržišnog natjecanja i ne smije nepotrebno pogodovati određenim poslovnim modelima.
Istodobno, kad god je moguće, treba izbjegavati nove obveze praćenja lanaca opskrbe, izvješćivanja ili dokumentiranja. Osobito mala i srednja poduzeća ne bi trebala snositi dodatno administrativno opterećenje. Treba koristiti postojeće informacijske sustave, zaštititi poslovno osjetljive podatke i spriječiti preklapanja s važećim zakonodavstvom EU-a.
Provesti odgovarajuću procjenu gospodarskih učinaka
CITHA je posebno zabrinuta zbog namjere Komisije da odustane od standardne procjene učinka zbog političke hitnosti inicijative.
Mjere koje bi mogle znatno utjecati na međunarodne trgovinske tokove, troškove nabave i europsku konkurentnost zahtijevaju temeljitu gospodarsku analizu. Radni dokument službi Komisije ne može automatski zamijeniti sveobuhvatnu procjenu učinka.
Prije uvođenja novih mjera Komisija bi trebala utvrditi:
· Koji se proizvodi i lanci opskrbe suočavaju s doista kritičnim sigurnosnim rizicima?
· Koji alternativni izvori opskrbe postoje i koliko bi se brzo mogli razviti dodatni kapaciteti?
· Koje bi troškove carine i druge intervencije nametnule uvoznicima, industrijama u daljnjim fazama lanca vrijednosti i europskim izvoznicima?
· Opravdavaju li očekivane sigurnosne koristi gospodarske troškove i rizike od protumjera?
· Bi li jačanje postojećih programa poticanja uvoza moglo učinkovitije i uz niže troškove ostvariti predviđene ciljeve?
Politička hitnost ne smije imati prednost pred načelima oblikovanja politika na temelju dokaza i razmjernosti. Sve uvedene mjere trebale bi podlijegati redovitim provjerama učinkovitosti i jasnim vremenskim ograničenjima, uz mogućnost povlačenja.
Preporuke CITHA-e
CITHA podupire europsku strategiju gospodarske sigurnosti koja smanjuje stvarne ranjivosti, uz očuvanje otvorenih tržišta, tržišnog natjecanja i poduzetničke slobode.
Komisija bi stoga trebala:
1. Dati prednost otvaranju tržišta pred trgovinskim ograničenjima. Sporazumi o slobodnoj trgovini, olakšavanje trgovine i međunarodna partnerstva trebali bi biti temelj europske strategije diversifikacije.
2. Odustati od uspostavljanja općeg instrumenta za diversifikaciju temeljenog na carinama. Carine ne smiju postati standardni alat za usmjeravanje odluka poduzeća o nabavi.
3. Ograničiti intervencije na dokazane ovisnosti ključne za sigurnost. Sama koncentracija uvoza ne smije opravdavati ograničenja.
4. U potpunosti koristiti postojeće instrumente trgovinske politike. Sve dodatne mjere moraju rješavati jasno utvrđene praznine i biti u skladu s obvezama prema WTO-u.
5. Ojačati postojeće programe poticanja uvoza. Inicijative poput njemačkog IPD-a, programa Open Trade Gate Sweden i nizozemskog CBI-ja trebale bi dobiti veću potporu i biti bolje povezane na europskoj razini, umjesto da ih zamijene paralelne strukture EU-a.
6. Bolje povezati poticanje trgovine, ulaganja i razvojnu suradnju. Potpora razvoju konkurentnih dobavljača i proizvodnih kapaciteta u partnerskim zemljama može stvoriti trajne alternative za europske uvoznike.
7. Izbjegavati dodatnu birokraciju i osigurati odgovarajuću procjenu učinka. Mjere moraju biti razmjerne, utemeljene na dokazima, vremenski ograničene i redovito preispitivane.
Gospodarska sigurnost ne smije se poistovjećivati s gospodarskom izolacijom. U sve fragmentiranijem globalnom gospodarstvu Europi treba više pouzdanih trgovinskih partnera, a ne manje. Umjesto da novim carinama poskupljuje postojeći uvoz, EU bi trebao ulagati u razvoj dodatnih izvora opskrbe. Jačanje provjerenih programa poticanja uvoza pruža praktičan, tržišno usmjeren pristup koji povezuje gospodarsku otpornost, poduzetničku slobodu i uzajamno korisna međunarodna partnerstva.
Jan Krückemeyer
Predsjednik