Naslovna » Inrervju: Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika

Preuzeto iz posebnog priloga tjednika LIDER Hrvatski izvoz, od 14. svibnja 2010.

 Od Vladinih mjera izvoznike posebno veseli kapitalno jačanje uloge HBOR-a

 S obzirom na to da još barem iduće dvije godine Hrvatski izvoznici ne naziru znatniji izlaz iz krize, pomoć u održavanju konkurentnosti ovaj put traže i grane i gospodarstva koja tradicionalno dosad nikad nisu bili poticane.
U kriznoj godini, kad se europska tržišta, na koja otpada polovina hrvatskog izvoza, zatvaraju, apel domaćih tvrtki još je glasniji.
Gospodarski oporavak, smatra Darinko Bago, predsjednik Uprave Končar grupe i predsjednik Hrvatskih izvoznika, moguć je izuzetnim angažmanom poduzetnika, ali i Vlade. Od Vlade izvoznici očekuju snažan angažman na afirmaciji hrvatskog izvoza, i to dosljednom provedbom jednakopravnosti svih gospodarskih subjekata te bespoštednom bitkom protiv korupcije.

 U suradnji s MINGORP-om iznijeli ste studiju o stanju među hrvatskim izvoznicima. Koji su osnovni ciljevi te kako vam Vlada može pomoći u njihovu ostvarenju?

- Kroz suradnju s MINGORP-om, Hrvatski izvoznici žele senzibilizirati Vladu RH i državnu upravu i približiti im probleme izvoznika. Konkretnoj je studiji cilj, osim detaljnog upoznavanja MINGORP-a s aktualnim stanjem izvoznika, za iduću godinu osigurati izdvajanje znatnijih sredstava za grane koje mogu poveći izvoz. Riječ je o granama koje Hrvatskoj mogu osigurati BDP od 25.000 € i veći, a dosad nisu poticane i o pokušaju da ih se dovede u jednak položaj u kojem je konkurencija u ovom trenutku u Europi. Naravno, to ne znači da se i ostale grane ne bi poticale, ali svakako treba mijenjati sustav subvencioniranja poljoprivrede, brodogradnje i transporta.

 Koliko ste kao predstavnik izvoznika zadovoljni Vladinim mjerama i što od njih očekujete?

- Ovo je prvi put da je jedna hrvatska vlada izašla s opsežnim obvezujućim dokumentom vezanim uz gospodarstvo. Neke od zacrtanih mjera bit će vrlo teško provesti, no ovo je jasan signal svima da se misli ozbiljno jer su točno određenekratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere i tko ih, kako i dokad treba provesti. Jer želimo izvesti Hrvatsku iz krize, to ne mogu gospodarstvenici koji djeluju isključivo na domaćem tržištu, već prije svega izvoznici. Što više uspijemo ojačati HBOR, a time i provoditi mjere koje linearno potiču hrvatske izvoznike poput kreditiranja kupaca i proizvodnje za izvoz te osiguranja izvoznih poslova od rizika, to će hrvatsko gospodarstvo sutra biti u boljem stanju.

Izvoznike posebno veseli mjera koja predlaže kapitalno jačanje uloge HBOR-a. Naime, upravo to je bio jedan od naših temeljnih zahtjeva potkraj prošle godine. Tada smo i tražili da iznos dokapitalizacije HBOR-a bude u vrijednosti minimalno 500 milijuna kuna na godinu.

 Je li rast izvoza Državnog zavoda za statistiku posljednjih mjeseci doista razlog za optimizam?

- Prva tri mjeseca bilježe u odnosu na prosjek prošle godine rast od tri posto. Neće biti lako održati ga pa će mjera Vlade i HBOR-ov program kreditiranja iz kategorije A vrlo dobro doći. Činjenica je da se tržišta razvijenih zemalja zatvaraju za priljev stranerobe i usluga, pa će u takvim okolnostima biti izuzetno teško zadržati, a kamoli povećati izvoz iz prvog kvartala. Stoga porast izvoza od tri posto u prvom kvartalu smatramo uspjehom.

 S pozicije izvoznika rast izvoza doista je posljedica povećanih inozemnih narudžbi, a ne posljedica smanjenog uvoza?

- Pad uvoza može nastati i kao neposredna posljedica pada domaće potrošnje, ali i kao posljedica pada izvoza. S obzirom na to da je izvoz porastao, može se reći da uvoz nije toliko pao zbog izvoza, u odnosu na prošlu godinu, koliko bi bio da se izvoz nije zadržao na sadašnjim vrijednostima i rastu od tri posto. Naime, dvadeset pet posto materijala i sirovina koji se poslije kao gotovi proizvodi plasiraju u izvoz uvoznog su podrijetla.

 U Hrvatskoj se svaka osma tvrtka bavi izvoznim poslovima. Dakle, od 91.000 njih 11.000 izvozi. Kakav je trend u broju izvoznika posljednjih godina?

- U postocima se broj izvoznika smanjuje u odnosu na ukupan broj tvrtki. Praktički smo ostali na istom broju izvoznika, a broj pravnih osoba je za dvije godine porastao s otprilike 83.000 na 91.000. Njihov udio je u cjelini pao, i to podjednako među malim, srednjim i velikim tvrtkama. To također ukazuje na to da je posljedica krize na svjetskom tržištu, koja prouzrokuje niz teškoća, pa i dizanje uvoznih barijera, također smanjenje hrvatskog izvoza.

Osim toga, psihoza krize kod ljudi izaziva bijeg od nepoznatog, u ovom slučaju avanture izvoza. Kad se ta dva trenda preklope, imamo lagani pad izvoznika u postocima na ukupan broj tvrtki. No i dalje imamo u apsolutnom iznosu konstantan broj izvoznika.

 Kakva je s obzirom na izvoz krvna slika velikih kompanija?

- Od četiristotinjak velikih poduzeća, 130 ih uopće ne sudjeluje u izvozu. Kako to da tolika poduzeća ne sudjeluju u izvozu? Razumijem da se tvrtke poput zagrebačkog Holdinga po prirodi stvari ne mogu okrenuti izvozu, no takvih velikih tvrtki najviše je tridesetak. Što je s ostalih stotinu poduzeća? Da ta poduzeća aktiviraju svoj uspavani potencijal, u segmentu velikih izvoznika, koji drže nešto više od 50 posto hrvatskog izvoza, povećali bismo hrvatski izvoz za desetak-dvanaest posto. A to je nekoliko tisuća radnih mjesta više.

 Može li u dobivanju inozemnih poslova pomoći i pomaže li vam uopće gospodarska diplomacija?

- Početkom devedesetih sedam sam godina proveo u diplomaciji. Tada je prevladavalo mišljenje da će nakon rata Hrvatskoj biti vrlo važan segment izvoz i zbog toga je osnovana hrvatska gospodarska diplomacija. Početkom 2000. ona je ukinuta i onda je ponovno revitalizirana 2004., ali ne bih rekao u doslovnome smislu, nego prije da posluži kao alibi da postoji gospodarska diplomacija. Prema uvjeravanjima predstavnika Vlade danas se istinski želi posložiti gospodarsku diplomaciju prema uzoru na nama bliske zemlje. Toplo se nadam uspjehu, ali treba znati da za taj proces treba minimalno tri do pet godina. I u tom razdoblju izvoznici moraju živjeti.

 Jeste li zadovoljni trenutačnom suradnjom s HBOR-om i ostalim specijaliziranim državnim institucijama poput APIU-a i MINGORP-a?

- S HBOR-om Hrvatski izvoznici imaju tradicionalno odličnu suradnju koja se nastavila i u ovoj godini. Prve i dobre korake u ovoj godini HBOR je već napravio aukcijama u sklopu programa kreditiranja. U prvoj aukciji cijena kapitala bila je nešto iznad pet posto na godinu, a zatim je pala ispod pet posto. To je važan pokazatelj. Program A natjerao je banke da počnu razmišljati o tome da ne mogu ostvarivati ekstraprofite u odnosu na profite koje njihove majke-banke ostvaruju u svojim matičnim zemljama.

S APIU-om od prvoga dana vrlo dobro surađujemo, čak smo i u zajedničkom prostoru. Naravno, doista bi se moglo napraviti i više. Uloga APIU-a sukladno Vladinim mjerama trebala bi se ojačati, posebice u pogledu izvoza.

S MINGORP-om također vrlo dobro surađujemo, pa i s njim radimo studiju o položaju Hrvatskih izvoznika. Jačanjem uloge MINGORP-a u gospodarskoj diplomaciji naša će se suradnja proširiti. Također se nadamo aktivnoj ulozi u izradi novog programa poticaja i subvencioniranja hrvatskoga gospodarstva.

Kakvi su odnosi na relaciji Hrvatski izvoznici - komercijalne banke?

- Ne možemo reći da smo zadovoljnis komercijalnim bankama. Iznimno su poduzetne kad je riječ o domaćem tržištu, inovativne su i razvijaju niz programa i prema građanima i prema tvrtkama. Kad je riječ o potpori hrvatskom izvozu, komercijalne banke nemaju ni približno kreativnu i inovativnu ponudu, što npr. uključuje i nedavanje kredita na deset godina kupcima u inozemstvu. To su naše temeljne primjedbe. No i među komercijalnim bankama imamo dobrih primjera suradnje.

 U nekoliko navrata ste napomenuli da izvoznici ne mogu podnijeti subvencioniranje sektora poput poljoprivrede, brodogradnje i Hrvatskih željeznica. Postoji li, prema vašem mišljenju, kakvo kompromisno rješenje?

- Hrvatski izvoznici smatraju da se pravila za odobravanja subvencija i poticaja moraju iz temelja promijeniti. U jesen prošle godine demistificirali smo iznose potpora koje država daje poduzećima i lokalnoj samoupravi. Te subvencije iznose približno 15 milijardi kuna i naše je stajalište da bi se trebale sustavno i pametno mijenjati. One moraju biti koncipirane tako da se daju samo onima s najvećim potrebama, ali jednom kad se daju, poticaji moraju imati pozitivne učinke na domaće gospodarstvo. Npr. trenutačno smo svjedoci da se u HŽ-u, koji je korisnik subvencija na godišnjoj razini od 1,5 mrld kn, čak organiziraju štrajkovi kako bi se inzistiralo na kupnji uvozne robe. To je neprihvatljivo hrvatskim izvoznicima, ali i većini hrvatskih sindikata. Imajte na umu da svakih 30 do 40 tisuća eura uvoza zatvori na godinu dana jedno radno mjesto u Hrvatskoj. Pa onda, gospodo, uvozimo koliko hoćemo, ali postavlja se pitanje do kada.

 Ipak postoje najave oporavka pojedinih tržišta. Možemo li od 2010. i 2011. godini očekivati bolju godinu za hrvatski izvoz i gospodarstvo?